Na prvi pogled nema smisla uspoređivati čahuru ovjesa, čiji svaki pojedinačni dio nije širi od 12,7 cm, sa štapićima za jelo. Međutim, između ta dva predmeta ima više sličnosti nego što vam se može činiti. Kao što Mazdin Yasuyoshi Mushitani objašnjava, čahura ovjesa puno je važnija nego što to izgleda na prvi pogled.

Na stolu se nalazi pet para štapića za jelo poredanih prema percipiranoj kvaliteti od najniže do najviše. Prvi par je iz Bento kutije, a drugi iz trgovine mješovitom robom. Treći i četvrti su iz luksuznih restorana, dok je peti par ručno izrađeni par štapića za jelo od bambusa, koji je izmijenio i oblikovao upravo Shunji Tanaka, dizajner originalne Mazde MX-5. Tanaki je bilo potrebno 40 godina da pronađe pravi dizajn za izradu od bambusa. Poredani su tako da Yasuyoshi Mushitani, viši glavni inženjer odjela za razvoj dinamike podvozja u Mazdi može opisati važnost čahure ovjesa: veličine šake, no iznimno neophodan dio koji se nalazi u sustavu ovjesa svakog vozila izgleda kao da ima vrlo malo sličnosti s parom štapića za jelo.
 

Kako bi se postigla prava ravnoteža između automobila i vozača, čahura ovjesa može se podesiti u koracima od 0,1 mm

Mushitani navodi da su štapići za jelo savršen primjer načina upotrebe odzivnog dodira tijekom vožnje, čak i na najmanjoj razini. Zbog njihovog uskog, zašiljenog oblika i lakoće, korisnik odmah zna koliko pritiska primijeniti na hranu i prima trenutačan odgovor od hrane koju štapići dodiruju. Čak i materijal od kojeg se štapići za jelo proizvode, na primjer bambus, može promijeniti okus hrane i cjelokupni dojam jela. Štapići za jelo trebali bi djelovati kao produžetak ljudskog dodira, a ne kao samo jednostavan alat za jelo. Mushitani vjeruje da su upravo te sličnosti one koje se povezuju s Mazdinom filozofijom u vezi s čahurom ovjesa i koje pomažu da se vozač osjeća ugodnije, kao da ima kontrolu nad svime i kao da je „jedno” s vozilom, bez obzira na to vozi li se valovitim cestama, zahtjevnim stazama ili oštrim zavojima.

Za one koji to ne znaju, čahura je mali amortizirajući dio cjelokupnog sustava ovjesa koji je posebno dizajniran za apsorpciju neravnina na cesti, smanjenje buke ispod automobila i upravljanje količinom pokreta podvozja vozila tijekom vožnje, posebno u zavojima. Mogli bismo reći da su ti elementi jednako važni kao i svi elementi Mazdine vanjština koji privlače poglede. Taj mali komad u obliku čahure ima tako veliku ulogu, što je još jedno od čudesa inženjeringa.

To možemo zahvaliti Mushitaniju. Njegova vizija o Mazdinom sustavu čahure ovjesa nastala je odmah nakon što se prvi puta pridružio Mazdi 1988. godine, a već godinu dana kasnije, 1989. predstavljen je legendarni MX-5. Zanimljivo je to što Mushitanijevu maštu nije potaknulo predstavljanje modela MX-5. 1997. godine pridružio se odjelu za dinamiku podvozja. Napokon, dodijeljen je na rad na komercijalnom kamionu – Mazda Titan Dash – koji je iz proizvodne linije izašao 2000. godine. Vrlo brzo primijenio je nekoliko prilagodbi na Titan Dash, najviše na čahuru ovjesa, kako bi promijenio uobičajenu robusnost komercijalnog vozila i postigao uglađeniju, udobniju vožnju. „Promijenio sam samo jednu strukturu čahure i već je došlo do velikog poboljšanja, ne samo što se tiče vibracija, već i u kretanju vozila”, objašnjava. „To je vrlo mali dio, no ima velik utjecaj na vožnju.”

Tijekom posljednja tri desetljeća Mushitanijevu su ideju usvojili i njegovi suradnici te su je razvijali dalje, dokazujući da čahura ovjesa ima značajan utjecaj na doživljaj vožnje, čak i kad se podešava i ugađa u koracima od 0,1 mm. Najvažnije je poboljšati udobnost vozača, Mushitani govori, kao i igrati dodatnu ulogu u komunikaciji s vozačem, dok se istovremeno „doprinosi sigurnosti”. Iako postoje pristupi kojima bi se riješila vibracija i unos vozača, Mazdin pristup s čahurom, nastavlja on objašnjavati, osmišljen je za „komunikaciju” i prenošenje informacija o stanju cestovne površine kako bi se mogle donositi sigurnije odluke u pokretu. Ta povratna informacija ne može stvoriti neudobnost putnicima u vozilu, pa se Mazdin pristup s čahurom ispostavio kao informativna i neinvazivna opcija. Kao udobna i sigurna opcija, omogućuje pravi Jinba Ittai doživljaj između automobila i vozača.

Ono što još više iznenađuje jest da se u izradi čahure uopće ne radi o strojno obrađenim dijelovima. Umjesto toga, ljudski dodir, kako to opisuje Mushitani, neophodan je kako bi se u svakom prototipu čahure postigle ispravne mjere i kutovi prije proizvodnje. „Potrebno je utvrditi geometriju i konfiguraciju u čahuri”, objašnjava Mushitani, „stoga ovisimo o ljudskim osjetilima.” Kad se radi o čahuri, važno je slušati intuiciju i zadržati jednostavnost, nastavlja objašnjavati.

Upravo su veza i komunikacija između automobila i vozača te u kojima Mazda prednjači pred ostalima. Što se tiče čahure, radi se o obostrano korisnoj vezi između vozila i vozača. Vozilo putem ovjesa, rukovanja i dinamike komunicira s vozačem, a vozač ih može prilagođavati i zadržati kontrolu nad vozilom. „Vozilo ne bi smjelo postati previše napredno”, završava s objašnjavanjem Mushitani. „Ako su performanse vozila predobre, vozač dobiva osjeća kao da vozilo upravlja njime, dok umjesto toga on treba upravljati vozilom. To dovodi do naše filozofije Jinba Ittai.” Imajući na umu sigurnost, ali i užitak u vožnji, taj mali komad čahure ovjesa govori vam sve što trebate znati o Mazdi.

Otkrijte što je to što Mazdu čini jedinstvenom, ekspresivnom, individualnom robnom markom. Pripremili smo najinspirativniji sadržaj o tome što se događa u našim automobilima, kao i o tome kamo vas mogu odvesti. Spremni za ukrcaj?